Najkućniji blagdani dosad

Ova godina nikoga nije mazila, to već i vrapci na grani znaju. Na prvu se čini da nam je Grinch ukrao Božić, ali i sve popratne aktivnosti. U ovom se slučaju to odnosi na onu potrebu za ljudima, za zajedničkim dijeljenjem sreće, za razgovorom, za društvom. Teško je, priznat ćemo, ponekad i pogledati iz drugačije, optimistične perspektive, no ipak – kako bi bilo da pokušamo izvući ono najbolje od ove godine, zahvalno ju ispratimo u revijalnom tonu i još svečanije dočekamo iduću?

blagdanski ugođaj dok kažeš keks!

Nema svečanijeg trenutka od stavljanja zvijezde na vrh bora – pogotovo kad si dijete. To je ipak nešto više od finala kićenja bora; to je osjećaj odgovornosti i samopouzdanja jer mu se taj zadatak povjerio. Takvih osjećaja djeci (i nama, velikoj djeci) treba što više pa zašto ih onda ne poticati u svakom mogućem trenutku? Djedu Mrazu je pomoć vilenjaka itekako od važnosti; stvari ne treba uvijek raditi niti prolaziti kroz njih sam, zato je za vrijeme blagdana najdivnije dijeliti. Osjećaj topline je puna kuhinja vrijednih malih i velikih ruku i mirisnih keksića svih oblika i boja. Ti isti vilenjaci nesavršeno savršeno zamataju poklone i ponekad im tijekom kićenja bora pokoja kuglica završi na podu u komadima, ali zato pišu i ukrašavaju čestitke od srca jer znaju da idu njima najmilijim osobama. Osjećaj odgovornosti kod klinaca jača samopouzdanje – uključite ih u “odrasle” poslove jer kad mogu pomoći i sudjelovati u zajedničkim aktivnostima, i naposljetku i vidjeti rezultate svog rada, tad su najponosniji. 

božićni koncert - u kućnom ruhu, naravno

Ako se netko zna zabavljati, onda su to djeca, slažete li se? Tako je lako pretvoriti se u kuhara, princezu, frizera ili legendarnog lika nekog crtića. Ne postoje granice u vlastitom zaigranom filmu, kao ni pretjerano analiziranje ili opterećivanje – sve je moguće. Baš zbog toga bismo mnogo mogli naučiti od njih, primjerice kako se veseliti malim stvarima, kako reći svoje mišljenje bez straha i kako plesati kao da nas nitko ne gleda. Ono što je još bolje kad zajednički s njima možete kreirati svoj svemir i biti njegovi glavni junaci. Zašto ne organizirati kućne božićne karaoke gdje su daljinski i četka za kosu općeprihvaćeni mikrofoni, gdje svi možete pjevati na sav glas i iz srca se smijati? Takav božićni koncert sigurno neće propustiti niti jedan član obitelji, a dočekat će ga najveći pljesak i poklici. Ponekad nam se ono najbitnije nalazi pod nosom, a da to ni ne primijetimo. I to je u redu – samo se na to trebamo malo češće podsjećati.

male stvari, veliki ljudi

A gdje su pokloni u cijeloj priči? Pokloniti djetetu nešto što si istinski želi, ili dati prioritet onome što mu je možda potrebnije i na taj način riješiti dvije muhe jednim udarcem? Prije nego si odgovorimo na ovo pitanje, možda bi bilo dobro stati na trenutak i prisjetiti se vlastitih trenutaka iz djetinjstva i uspomena koje su nam ostale najčvršće zapečaćene u sjećanju i srcu. Indijanski šatori i ostale utvrde u kućnoj izradi, odlasci na izlete i piknici, zajednička izrada kućica za lutke i raznih vozila od svih materijala koje je tata znao pronaći u garaži. Osjećaje i događaje koje proživljavamo kad smo jedni s drugima ponekad su toliko snažniji od onoga što činimo pa kad se malo bolje zamislimo, naposljetku je to ono što nam ostaje. To su upravo ono veselje i sreća dok organizirate najluđi božićni koncert u vašem malom svemiru – to je ono stavljanje zvijezde na vrh bora.